Plodovi zemlje

Zadnjih dana velika je vijest to što se Dnevnik HRT-a poslužio informacijama objavljenima na zombix.blog.hr.

I prije toga bilo je velikih vijesti o tome da je tekst nekog blogera citiran u dnevnom tisku ili na lokalnoj televiziji.

Da se prolaznici mogu ujediniti, da naprave svojevrsnu Prolazničku mrežu, mogli bi na svoje naslovnice stavljati vijesti o tome kako je jedan od prolaznika sudjelovao u anketi.

Takvim naslovnicama stvarali bi dojam o utjecajnosti prolaznika. Prolaznici bi odjednom postali bitni čimbenik javnog života, faktor korekcije, štatijaznamšta.

Ali prolaznici nemaju Prolazničku mrežu, pa ne mogu jedno drugoga tapšati po leđima nakon što im slika izađe u novinama, što je pozitivno, jer ne mogu stvarati irealnu sliku o sebi.

Za razliku od njih, blog ima infrastrukturu. Blog može stvoriti iluziju utjecaja, iako blog ima utjecaja otprilike koliko i izjava anonimnog prolaznika.

Upravo zbog toga velika je vijest kad neku izjavu blogera prenese neki od <i>mainstream</i> medija. Kao što je vijest kad neki štreber pojebe čirlidersicu.

Ako imate nesreću naletjeti na direktnu curu, na prvom spoju nećete moći izbjeći pitanje: A što ti misilš o vjernosti? Jesi li ikad prevario nekog?

Preporučam sljedeći odgovor.

- Da... duga pauza... Jednom sam prevario. duga pauza... Nisam bio dovoljno snažan. kraća pauza.

Bilo je jesenje poslijepodne, padala je kiša, sjećam se zvuka udaraca kišnih kapi o limene okapnice kao da je bilo jučer. kraća pauza... Taj zvuk i danas me goni...

Krenuo sam kupiti svojoj sada bivšoj, a onda sadašnjoj, a u budućnosti također bivšoj djevojci cvijet. Da, volio sam to raditi, volim usrećivati ljude bez obzira na to zaslužuju li oni ili ne... kraća pauza, pogled prema dole...

Ušao sam u tu cvjećanicu... Unutra je bila starija gospođa. Crte njenog lica odražavale su ponos, iako joj je odjeća bila pohabana. Valjda zbog svih tih silnih stranih trgovačkih lanaca, posao joj je oslabio, cvjećarnica joj je smještena na placu.

I ta radost u njenim očima kad sam ušao govorila je da već dugo nije vidjela kupca.

Vidjevši je takvu, kupio sam buket ruža. Kako da kažem, moji novci u njenom novčaniku više vrijede, tako sam razmišljao.

Rekoh da platim.... I dam joj petsto kuna. Ona bi htjede izvratiti 420, ali ja sam uzeo samo 120...

Prevario sam je. Rekao sam joj da sam joj dao novčanicu od 200 kuna.

Takav sam, bejbe... Od krvi i mesa... Svako ima svoje slabosti...

(e da nisam zauzet, alaj bi padale na ovo...)

Postoji dosta tipova lijepih žena, ali onako površnom analizom i u vječnoj žurbi izdvojiću tri:

Žene lijepe zguza: Žene duge plave ravne kose koja pada do prekrasno isbočene stražnjice, i za sobom ostavljaju ugodan i diskretan miris. Na žalost, uvijek se okrenu i pokažu svoju ružnu teleću facu.

Žene lijepe dok šute: Kasta iznad žena lijepih zguza su žene koje kad se okrenu ne gube na ljepotu, ili jednostavno rečeno, žene koje su lijepe i u licu. Možda najbolji primjer takve žene predstavlja Renata Sopek, koju ni pijan ne bi oženio nakon što počne pomicati one svoje nabrekle debele usne.

I zadnja, ujedno i najgora kategorija lijepih žena su Žene koje su lijepe sve dok ih ne oženiš. Za njih se nema šta reći osim: Zajebano.

Sjedim u kancelariji, sređujem papire, kad odjednom, uleti mi kupac. Ali kakav kupac! Nekakvo malo promrzlo drhtavo mače!

Napolju je padala kiša pa se bokče sklonilo. Svo nikakvo, čupava dlakava loptica. Sjelo na stražnjicu i počelo mijaukati, još mokro od kiše. Kako li je samo došlo do mene, mašala, dobro da ga nije nešto zgazilo preko ceste.

Gledam to malo čudo, kuglica stiropora mu se zaglavila u brčićima. Ono se trudi da ga skine, ali nikako mu ne ide.

Dignem se ja stolice, a mačetu nije svejedno, plaši se... Sve kao da će uzmaknuti, ali iscrpljeno je i gladno, nema kud. Toliko očajno da bi pomislio da je hrabro.

A ja dolazim, i to što kraćim koracima da ga ne preplašim, da ga ne prestrašim, da mi ne pobjegne.

Ono i dalje ne zna jel bi prema meni ili od mene. Bijelo mače sa smeđom mrljom na leđima i oko desnog oka.

Mjau, mjau, hoće dušu ispustiti! Hoće nešto reći svijetu, ali ne zna što.

Maca maja mic mic, tepam joj ja približavajući se.

A maca podigne onu svoju malu glavicu i osjetim ja da me sluša! Ma, da me samo sluša, nego i klima ono, kao da se slaže sa mnom.

I približem se ja na kojih dvadesetak centimetara i opizdim je nogom tako da je preletjelo cestu i još susjedu preko ograde, jer je gazda rekao da ne smijemo držati životinje u radnji.

Sjedim ti ja na plaži, gledam pičone, pijem red bull, poneso portabl friđ, slušam ipod, imam pocinčane slušalice, gledam ispod rejbanki, tu i tamo frcnem svoju trajb tetovažu... Ha nešto će uletit.

Kad odjednom, neke pijane pičke popizde i hop u more. Znam taj tip, to pada za čas. One se nešto grle, pa se skidaju u toples, pa se nešto smiju, deru, to je taj tip, to daje pičke odma, nema tu problema nikakvih...

Škicam ja njih, lagano se smiješim, pa malo skinem naočale da pokažem svoje blu bejbis i to... Gledaju one mene, sve se nešto migolje, došaptavaju, ha gledam i ja njih, sve si mislim dobro je da se nisam džaba spuštao na plažu.

Mahnem ti ja rukom, zovem cure na red bull, šta ću, dobar sam, volim počastit... Fućnem ja jednom, fućnem dvaput, mašem jebote... Ništa. One laju tamo, skaču im sise, a mene ko jebe, ko da me nema. Alo reko, ribe, dođite, velim ja. Ništa one.

Kad sam se ja zaletio u more i prešamaro prvu. Pa mislim si meni ćeš u zemlju dolazit, pišat mi u more a nećeš meni pičke dat. E pa dat ću ja tebi nešto.

Kasnije ispala frka, ali reko sam da su lezbače i da su se drpale i pokazivale sise, pa je sve bilo u redu. Još sam ispo junak.