Plodovi zemlje

Žena provede pola dana na frizuri. Uvrijedljivo. I na kraju dođe s jako ružnom frizurom. Uvrijedljivo. Njen tip recimo igra PS2 cijeli dan. Uvrijedljivo. I ne primijeti njenu novu frizuru, ali primijeti pivo. Realno.

Reklama zabranjena. Okej.

Ali koje reklame nisu zabranjene:

Reklama za detergent u kojima je svaki jebeni kuhinjski sudoper narkomanski prljav. I naravno, žena pored njega. Koja ga ne želi očistiti sama, jer da želi, ne bi pustila da se tih tri centimetra smeđih bakterija nakupi na njemu. Ona čeka detergent koji sam pere. Čak ima i animacija gdje se vrh detergenta pretvara u špahtlu.

I najbolja reklama. Jacobs kafa. Dvije ribe na radnom mjestu. Jedna kaže drugoj: Ej, kad će mi pričati šta je bilo sinoć?
A, ne sad, kaže druga.

Prva se dosjeti i uzme dvije Jacobs kafe i uslika ih i pošalje mms-om.
Druga je samo pogleda.

Sljedeći kadar njih dvije ispijaju kafu, i druga kaže prvoj: Hoćeš da ti kažem šta je bilo prije ili nakon večere?, uz osmijeh koji govori da je svršila pet puta.

Dakle, to što su žene prikazane promiskuitetnim opsesivnim ispijačicama kave za vrijeme radnog vremena nije uvrijedljivo za žene.

Hajde da se upitamo zašto.

Zamislimo ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Recimo da ih je pet tamo. I gledaju reklame. I vide tu reklamu za Jacobs. I pogledaju sljedeću reklamu. Pogledaju još deset reklama. I uopće ne skuže što je uvrijedljivo u reklami za Jacobs.

A zašto? Vjerojatno zato što i same loču tu kafu za vrijeme radnog vremena i pričaju jesu li se natakle na sreću prije ili poslije sinoćnje večere...

A mi, muškarci koji brinemo za dostojanstvo žena, koji iskreno želimo ravnopravnost i bolju medijsku pozicije za žene, mi nemamo pravo glasa. Možda zato što bismo odista nešto za njih i napravili, pa bi taj Ured izgubio svrhu.

To je taj keč22...

Tu i tamo zabrani benignu reklamu da ljudi pomisle da nešto radiš, ali ne petljaj tamo gdje treba.

Eto nam nove nacionalne sramote, veće i od ove popušene kandidature za nogometno prvenstvo.

Nigerijci otmu Amere i Hrvate, i Hrvate vrate. Ne trebaju im Hrvati. Hrvati su previše siromašni da ih zadržali u otmici.

Pa ovo je međunarodna pljuska Hrvatskoj.

Pa da smo toliko siromašan narod da nas čak ni Nigerijci neće za taoce, zar je dotle došlo?

Da su uzeli Rumunje, zadržali bi ih, da su uzeli Bugare, zadržali bi ih, da su uzeli Mađare, skakali bi od sreće...

A ne, oni uzmu Hrvate.

Danas baš nemamo sreće, pomisliše nigerijski otmičari nakon što su skužili da su oteli Hrvate.

Sigurno su im i dali nešto novaca. Evo vam Hrvati, znamo da ste siromašni, kupite si čokoladu.

Ma jebeš mi sve, samo nek mi dođe neki Nigerijac na more, odma ću mu pljunut na šajbu!

u 17 sati Eventualisti dolaze u Bijelovar, u birtiju Tarkus, bivši Graničar, bivša Zvijezda, bivše šta god bilo prije toga. Eventualisti nastupaju iza platna, te traže i projektor (sic!) tijekom nastupa. Imaju čak i svoj Manifest, a imaju i zbornik Nagni se kroz prozor, u izdanju http://www.celeber.hr .

To su moji dragi drugovi koji su zajedno sa mnom pišali literarnu krv kod onog sadiste Ferića.

To je književno predvečerje, što ne znači da biste se trebali nadati da će biti manje dosadno od književne večeri, pogotovo stoga što ću im se i ja pridružiti, da vidim vrijedi li štogod jedan referat koji sam napisao o Tom Waitsu.

Svi ste pozvani, upad se naravno ne plaća, u Tarkusu se toči fantastičan Paulaner Weiss za tričavih 15 kuna, koji od svakog pisca, u dušama ispijača, napravi Ivu Andrića.

Ako ovaj pilot projekt uspije, a Tarkus je odista odlična lokacija za takve ivente, nadamo se da ćemo u narednom periodu lopatama donositi kulturu u Bijelovar.

Što bi negdje na jesen trebalo kulminirati akcijom "Beri pa seri" u kojoj bih okupio književnu kremu Hrvatske da mi pobere vingorad, a potom čita svoju prozu&poeziju.

To bi bio dobar osjećaj. Dolje Tomić, Jergović, Baretić, Nuhanović i Ferić beru grožđe, a ja odozgora, držeći čašu Kozlovića vičem: Tomiću, ne prtljaj, nije ti ovo pisanje scenarija!