Plodovi zemlje

- Nikad se ne ženi žena koju obožavaš, već ona koju voliš. Voljenje je stanje koje te prođe, ali ti stvori obavezu da tom nekome daš sigurnost, pa onda radiš, stvaraš, paziš... Kad se svađaš, ne boli previše; kad se miriš, dobro dođe. Kroz imetak se onda vežete tako da vas ništa ne rastavi, jer je previše interesa s obje strane. A kad nekoga obožavaš, onda ti je ta osoba cijeli svijet. Ne radiš dovoljno da ne bi bio puno van tog svijeta, ne stvaraš jer si u takvom stanju da ti nikada nije loše... Eno ih, svi što se obožavaju nemaju dinara.

Pirke, majstore...

... gledali Shpitzu? Uglavnom, imaju novog voditelja koji je iz Bijelovara. Prema tome, svaki Bijelovarčanin koji drži do sebe od prošle nedjelje gleda Shpitzu (ne znam spelujem li ja to oukej ili ne, ali zanemarimo).

Da ukratko prepričam, jučer je naš Mario pljesnuo Nikolinu Pišek po dupetu.

U tom trenutku, treći put se Bijelovar popeo na vrh svijeta.

Prvi put kad je Partizan postao europski prvak u rukometu.

Drugi put kad je Saša Tkalčević pobijedio u Big Brotheru.

I meni osobno najdirljiviji put, jučeras, kad je Mario pljesnuo Nikolinu po dupetu.

Ne bih toliko želio biti u ekipi europskih prvaka u rukometu, i ne bih toliko želio osvojiti milju kuna u Big Brotheru, ali pljesnuti Nikolinu Pišek po dupetu...

Ne znam kako je bilo kad smo postali europski prvaci u rukometu, u to vrijeme nisam bio živ.

Ali znam da su se razdraganim rafalnim šteketanjem oglasili kalaši kad je Saša pobijedio u Big Brotheru.

Da ja imam kalaša, ja bih se jučer njime oglasio.

Mario, moj Mario, legendo i nadčovječe... Cijeli Bijelovar je uz tebe.

Karaj to Mario, kad već cijeli Bijelovar ne može!

Čekam ja tako jučeras da krene Nedjeljom u 2, kad dobijem sms sljedećeg sadržaja:

Poštovani, obradio sam sa maturantima gimnazije, Vašu zbirku priča Muškarci su iz britije, žene su s pijace. Bravo, za odličnu zbirku priča.

..., prof. Čačak.

Kako ja sad kao javna ličnost moram imati pi ar, tako ću vam u kratkim crtama ovdje opisati svoja posljednja preseravanja:

Zahvaljujući čudnom ukusu ekipe s filmski.net tamo sam počeo pisati kolumne o filmu.

Jedno vrijeme sam pisao teve osvrte za popularno-znanstveni časopis Grazia ali eto, to se nije primilo kod čitateljstva.

Vidjet ćemo kakva me sudba kleta čeka u filmskom, a do tada na http://www.filmski.net/specials/148 možemo podijeliti impresije o vragu i Pradi, zmijama u avionu i transamerikancima.

Sljedeće što me spopalo, a što je ustvari i nekakav prirodan slijed te moje čudne karme, jest pisanje scenarija za sapunicu.

Malo je problem pisati scenarij za sapunicu ako sam ne gledaš/ne živiš sapunicu.

Recimo, meni je pisoar odlično okruženje za važne razgovore. Pisoar je mjesto gdje držiš stvar u rukama, gdje si ogoljen, a samim tim i iskren. U pisoaru se prenašaju najveće tajne.

INTERIJER. WC. PISOAR.

PABLO, HUAN.

PABLO (držeći zmaja u ruci): Što misliš, je li Melinda prava osoba za mene?

HUAN (radeći koncentričnme krugove zmajem): Hoćeš li da budem iskreno ili da kažem da je vaše vjenčanje nešto najbolje što ti se dogodilo?

No, kako bilo, vidjet ćemo koliko će glavešine iznad mene cijeniti moj revolucionarni pristup žanru.

I za kraj, što reći osim da kupujem vikendicu. Nadam se da će do realizacije doći sljedeći tjedan, a onda svi koji su u Bijelovaru i okolici mogu mi se javiti na mail ako ga znaju pa ima da napravimo jedan pravi književno-umjetnički roštilj i na kraju večeri popadamo s oštrih padina pitomih bilogorskih brežuljaka praćeni cvrkutom ptičica i dimom spaljenog korova.

Srdačan pozdrav

...prije par dana, kad li vidim ispred petora kolica parkirana. I to još vezana bandere, kao što su kauboji vezali konje. Djeca cvile, plaču, gladna, zapišana...

A mame unutra po sat-dva gledaju šminku i ta sranja.

Pa jel dotle došlo da se ta jadna mala dječica, sunce naše budućnosti, ostavljaju poput kišobrana vani, dok mame unutra biraju parfeme?

Pa kakve su to majke? Kakvi su to zakoni?

I još što je najbolje, one dobivaju olakšice za tu djecu... Olakšice koje troše na šampone...

Danas više nije važno da su dječja usta nahranjena, danas je važno da su majčina usta našminkana!!!

Mislio sam da će mi slava pomoći oko komada. Ali znate kako je sa slavom, ponekad je treba pogurati. Pa sam tako odlazio u birtije noseći primjerak svoje knjige. Kao slučajno, zalijepila mi se na ruku.

Sjeo bih u separe kraj nekih komada, pa makar i ne bilo mjesta, ugurao bih se između komada s primjerkom svoje knjige.

Onda bih kao počeo čitati, tek toliko da ih zainteresiram. Žene su radoznala bića.

Ako to ne bi uspjelo, onda bih počeo čitati naglas. Ako ni to ne bi upalilo, jednostavno bih otvorio stranicu gdje se nalazi moja slika i rekao da sam to ja. Ali ni to nije uspijevalo.

Onda sam negdje pročitao da ljubav dolazi kroz želudac.

Pa sam počeo kuhati. Krenuo sam od jaja na oko da bih s vremenom dogurao do sarme.

Danas radim izvrsnu sarmu. Ne koristim ni Fant ni Vegetu, nikakve kerefeke. Čak mi ni zaprška ne treba, toliko je dobra.

E pa, sad kad idem u birtiju nosim sa sobom sarmu u taperveru.

Sjednem u separe kraj komada i jedem sarmu. One me iz zajebancije pitaju: Jesi li ti radio tu sarmu?

Ja kažem: Jesam.

Onda se smiju još neko vrijeme, ali vidiš kako im oči kalkuliraju.

Onda pitaju: Mogu li probati tvoju sarmu?

A ja izvadim noževe i viljuške i žlice i kažem: Jedna po jedna.

Onda probaju sarmu i kažu: Jebena ti je sarma!

Od slave se ne živi.