Plodovi zemlje

Ali, zašto ga volim?

Zato što, primjerice, ovog vikenda u caffe baru Mustangu uz konzumiranje pića dobijete besplatno janjetinu ili odojak.

A jel imate vi u tom svom Zagrebu ili Splitu ili Dubrovniku birtiju s besplatnim odojkom ili janjenitom?

Pa naravno da nemate.

Toga nema ni u Las Vegasu. Kad u Las Vegasu osvojiš 1.000.000 dolara na ruletu, ne daju ti odojak, a u Bijelovaru dođeš u birtiju, naručiš kavu i dobiješ pola kile janjetine da imaš šta grickati.

Imam jednog frenda koji radi kao spiker. Zanimljivo, kad priča sa mnom, koristi određenu boju glasa, ali ako se tijekom našeg razgovora mora javiti u eter, namjesti boju po nekoj svojoj definiciji baritona i kaže: Dobro večer, u eteru ste, za koga ćete glasovati?

To sam spomenuo jer sam primijetio da su ljudi ipak fascinirani piscima. Što se očituje na način da ljudi na silu pokušavaju upregnuti sav svoj intelekt, bez obzira na posljedice.

Recimo da neki pisac ovdje ničim izazvan napiše: Ej ekipa, kako ste?, vjerojatno bi većina komentatora u svojim odgovorima pokušavala sročiti omanji referat o egzistencijalizmu.

To je vjerojatno zbog toga što u svakom od nas čuči po jedan pisac, samo što rijetki imaju dovoljno volje da se zajebavaju sa sobom, ali i s gomilom ljudi "iz industrije".

Naprezanjem svog intelekta čitatelj, ili potencijalni čitatelj, ili potencijalni pisac želi reći piscu da cijeni njegov rad.

Napravite mali test: Sljedeći put kad se upoznajete s nekim recite da ste pisac. Nije bitno jeste li štogod izdali ili ne, jer knjige ionako nitko ne čita.

Čovjek kojemu to kažete prvo će vam se ispričati zato što nije čuo za vas ili za vašu knjigu, nakon toga će vam obećati da će pročitati vašu knjigu (makar mu rekli da knjiga tematizira problem uzgoja rotkvice na farmama homoseksualaca u Danskoj) a nakon toga pokušat će vas fascinirati na način na koji najbolje umije. Najčešće će vam se obraćati sa vi.

Primjerice:

- Vi ste, dakle, pisac. Zanimljivo! Znate, ja sam jednom razbio tri frajera, od kojih je onaj najniži bio dvadeset centimetara viši od mene.

Što je još gore, nakon toga očekivat će da se njegovo intelektualno naprezanje (od kojeg je skoro dobio mentalne hemeroide) isplati u vidu neke piščeve mudrosti. To je zajeban dio, jer pisci su pametni samo u knjigama, rijetko su pametni izvan njih. Ili ako su pametni izvan knjiga, onda pišu glupe knjige.

Dakle, tom istom čovjeku više ne možeš odgovoriti da bi jebo onu pijanu klinku tri separea dalje, a ako već želiš o toj temi, moraš govoriti kao pisac.

Primjerice:

- Oh, vidiš kako se onaj mlađani pupoljak opustio pod večernjom vinskom rosom? Tako bih rado gledao zalazak sunca s njom u naručju. A tek njene breskvice, mmmm, božanski plodovi, ne biste li se složili?

Veoma je kompleksan taj odnos pisca i potencijalnog čitatelja. Poput hoda puža po oštrici noža, kako kaže pukovnik Kurtz.

Čekam ti ja da mi žena rodi. Sjedim vani, nema nikakvih novina, nema televizora, ničeg nema, samo ja sjedim i neki ljudi letaju okolo.

A čuje se iznutra ko da prase kolju, ali umjesto praseta moja žena. Vrišti i zapomaže kao onomad kad sam oprao auto njenom vjenčanicom.

Dobro, čekam ja, čekam, čekam, dopizdilo me već čekati, čekam dva sata, a nema radija, nema ljudi, nema pića, ne znam gdje je wc, nije mi lako, još ova iznutra kmeči...

Kad odjednom dolazi sestra i veli: Evo, žena vam je rodila.
Pitam ja nju: Mogu li unutra?
Možete, naravno.

Uđem ja unutra, vidim žena leži umorna (od čega li si samo umorila, leži tamo cijeli dan), nenašminkana, valjda nije stigla, i tako, ne izgleda lijepo.
Kaže ona meni: Rodila sam!

A velim ja njoj: Pa već je bilo i vrijeme, čekam tu kavu već pet sati.
I ženu pod ruku i kući da mi napravi kavu.

Postoji određen tip ljudi koji se ističe svojom upravo nasilnom ljubaznošću i željom da vam udijele kompliment. Gospođa Ema jedna je od njih.

Ona će svakoj od svojoj prijateljica preko telefona oduševljeno izjaviti da im nova frizura upravo fantastično naglašava ljepotu lica, iako je još nije uspjela vidjeti.
Ili će već s ulaznih vrata početi hvaliti izvrstan odabir materijala za kuhinju koju je njena prijateljica upravo montirala iako su kuhinjska vrata zatvorena.

Gospođa Ema neće propustiti priliku da izjavi kako ove traperice fantastično anuliraju zbroj godina na prijateljičinom dupetu iako su iste te hlače još uvijek u vrećici.

Za gospođu Emu komplimenti su neobvezni poput predračuna. Ona ih troši kao što Sunce troši svoje zrake.

Well, jednoj njenoj kolegici s posla umro je muž, pa je čitav kolektiv išao na sprovod. Kolege se nizaše pred lijesom tješeći udovicu koju je majka pridržavala da ne padne od boli.

A kad na red dođe gospođa Ema, ona promotri mrtvog muža i primijetivši na njemu ispeglano odijelo, dobar ten i svilenu kravatu, kaže udovici:

Gospođo, muž vam prekrasno izgleda.

Znate, ja sam odmalena volio raditi s ljudima...