Plodovi zemlje

Šetamo se direktor Gale, potpredsjednica Vlade i ja po Gali, najvećoj hrvatskoj štancari jaja. Kad odjednom, posve očekivano, jedna kokoš zakokodače. A ja se okrenem prema potpredsjednici i velim: Izvinte, nisam vas čuo, možete li ponoviti?
Zbunjena potpredsjednica šutjela je sekundu-dvije, a potom mi kazala kako sam odista pravo đubre. Što uostalom nikad nisam ni tajio.

 

Svake godine isto. Zimska služba brine za x kilometara državnih, županijskih i lokalnih cesta. Ove je godine spremno 35 ralica, bagera, gusjeničara. Taj i taj, šest Stožera zimske službe kazao je na jučerašnjoj presici da imaju i dvije tisuće tona agregata.

I onda

NN: Cestari spremni za zimske radosti
NA: Osigurano dvije tisuće tona agregata

A nitko na ovom jebenom svijetu osim tih vozača ralice i šefa stožera ne zna za kolko kilometara i pod kojim uvjetima vrijede tih dvije tisuće tona agregata i koliko to traje i što radi taj agregat... I nedobog da se napiše dvije tisuće tona soli, jer to nije sol, to je jebeni AGREGAT.

Naravno, neki ljudi imaju i važnija promišljanja od moga, ali ti ljudi imaju i većih problema od mene...


 

U ovoj državi stvarno se svašta slavi, ali da se slavi Dan nasilja protiv žena, to mislim da nije u redu. Ako se već žene moraju tući, a izgleda da moraju jer drukčije ne slušaju, mislim da to ne bismo trebali javno isticati. Mislim, glupa mi je ta ideja da se sad svi tu negdje skupimo na korzu sa svojim razbijenim ženama i pokazujemo kojim smo im udarcem nanesli najviše štete. Jer, na takav način žene tretiramo kao objekte, baš kao i na natjecanjima za mis. Okej, ako žena već mora biti boks-vreća, drži je u podrumu, u garaži... Ne treba ih šetat ko cucke, da svi vide.

Svakome se dogodi da mu se u glavi zaštopa neka pjesma koju mu mozak, neovisno o vlasniku, pjevuši na repeat. Neke od nezgodnih situacija su kad se mozak zaglavi na pa pa pa pa poker face pa pa poker face.

Nezgodno je pričati s potpredsjednicom vlade o zakonu o umjetnoj oplodnji s pa pa pa pa poker face pa pa poker face u glavi, priznat će te.

Međutim, mnogo je gadnije kad vam se u glavi, jedno pored drugog, zaglave dvije pjesme. Sličnog refrena. I to narodnjaci. I to čovjeku odraslom na WASP-u, Iron Maidenu i Slayeru.

Dakle...

Saaaaanjam kako imam krila
Saaaaanjam da sam tvoja bila
Saaaaanjam poljupce u nizu
Saaaaanjam da smo sasvim
Sasvim blizu

I okej, Brenu još mogu razumjeti... Ali onaj nastavak, to je pravi đavao,a skoro na iste akorde!

Kazni me kazni ako oči lažu
Pusti ih pusti neka ti dokažu
Puste me i telo moje
Da mi jastuk budu grudi tvo-oooo-ooooo-jeeeee



 

Nedavno sam, poput svakog pravog Hrvata, odlučio kupiti novi auto na kredit. Vidim da nas naša vlada vodi u propast, da joj oporba drži ljestve, pa se vodim onom starom Kad ti kuća gori, ti se ugrij. Hoću nova kola, hoću da u gradu ispod glasa govore da mi je to kao novinaru kupila Đurđa Adlešič, čiji sam tajni ako ne ljubavnik onda barem simpatizer stranke, ili neka barem kažu da me je time HDZ potplatio u kampanji...

BTW, jeste li primijetili kako su bjelovarski ministri muževni, sad mi pade na pamet. Onaj duboki glas mačo Jandrokovićev glas i muške kretnje Damira Bajsa? Totalno su ono, wrestleri i boksači njih dvojica, pravi rudari udarnici...

Nego, stadoh kod novog auta. Na oko mi je zapela Kia Pro Ceed ili Toyota Yaris. Lijepa, malena kola koja čak i žene mogu sparkirat.

Došao sam u jedan bjelovarski salon u kojem nekakva tulava ženska prodaje Kije. Bila je ljubazna kao osoblje zavoda za mirovinsko osiguranje, te pričljiva poput djelatnika porezne uprave. Čudno me gledala kada sam je pitao mogu li se provozati malo u toj Kiji. Vjerojatno sam mušterija s čudnim, ako ne i perverznim idejama. To vam je kao da hoćete probati hlače kad ih kupujete, zamislite. Pa gdje bi svijet došao kad bi se sve išlo isprobavati. Pravi Hrvat auto kupuje ne sjednuvši u njega.

No dobro, navikao sam na tulave ženske, pa me nije smetalo. Uopće, pustiti da žensko prodaje auto ne znači ništa drugo nego da su se donedavno auti doslovce prodavali sami od sebe.

Krenuo sam se raspitivati o kreditu. Pošto ih je danas manje, banke su se sjetile povisiti kamatu. Logično, kao što bi bilo logično povisiti cijenu sira kad se sir ne prodaje.  Kad su puna skladišta gaude, e onda je treba povisit sa 60 na 70 kuna. To je jebena logika, na snazi još otkako su Đurđevčani spičili zadnjeg pjetla preko ograde i zajebali Turke.

Dakle, kamata je mizernih negdje oko 11 posto. Što mi je, kao Hrvatu, apsolutno prihvatljivo. Prihvatljivo ko Franjo Tuđman, rekao bih.
Ali to nije sve! Ono što me iznenadilo (priznajem, malo sam pao s Marsa, nisam do sada imao kredita) jest dva posto naknade za osiguranje kredita.
Ja plaćam banci da banka sebi negdje osigura kredit. I to je zakonski, to je pošteno, to je uobičajeno kao i institucija jamca.

Ako se kriza nastavi, a nastavit će se, banke će sasvim legalno tražiti bubreg kao jamčevinu. Dajte vi nama bubreg a za pet godina kud koji mili moji. Ako uspijete otplatiti tu veš mašinu vratit ćemo vam bubreg, a ako ne uspijete, u čemu je šteta, ionako imate dva.

Prije, kad te netko vidio da vani piješ, smatrali bi te klošarom. Danas te smtraju obespravljenim pušačem.

Kolega Književni terorist predstavlja pravu malu zajebanu gerilu što se tiče književnosti. Bez dlake na jeziku, čovjek koji će popu reći pop, a be-bopu be-pob, nakon niza zbjegova s jedne na drugu blog adresu ponovo je s nama, ovoga puta na

http://knjizterorist.mojblog.rs/

gdje obrađuje osvrte književnika na nedavnu studentsku revoluciju, ali problematizira i ostala događanja na veeelikoj hrvatskoj književnoj sceni. Za sve one koji ne vole analni seks književnih kritičara s hrvatskim književnicima, tu je Terorist.

Veliki Grđevac je totalno cool općina. Na jednog sjednici općinskog poglavarstva jedan poglavar tupio je direktoru komunalnog poduzeća jedno 20 minuta o tome kako oni ne zakapaju ljude dovoljno duboko. Zakopate ih na metar, znam ja! - derao se poglavar. Direktor komunalnog poduzeća objašnjavao je i objašnjavao, ali poglavar se nije dao. Rekao je, nakon jedno 45 minuta izlaganja direktora: Recite  vi što god hoćete ali ne zapate ljude kako treba!

Sjednice njihovog Općinskog vijeća redotivo su zanimljivije od filmskih predstava. Tako je u žaru borbe jedan vijećnik kazao predsjedniku Općinskog vijeća: Ja, za razliku od nekih ovdje, na svaku sjednicu dolazim trijezan!

Mislio je pritom, dakako, na onoga kome se obraćao. Povod velikoj svađi ležao je u tome što se navedeni predsjednik drznuo vijećnika nazvati Bajom. Baja je izraz kao kume, legendo itd. Pokazuje bliskost.

Jedna novinarka općinu Veliki Grđevac proglasila je općinom s najmanjim brojem zuba po stanovniku. Njihov referent za poljoprivredu je Jordanac, koji je došao kao prevoditelj za UN i ostao živjeti u Grđevcu. Uskoro treba otići u mirovinu, ali nije bio zadovoljan visinom otpremnine pa je rekao:

- Ja sam krv pišala za ova zemlja!

Dogode se ponekad i brutalne stvari. Recimo, zadnju sjednicu vijeća odmah su proglasili karminama, crnohumorno se šaleći na račun svojeg rastanka. Međutim, u raspravi koja je uslijedila jedan član HSS-a koji je došao kao gost preminuo je usred rasprave. Izdalo ga srce.

Našao sam se jedan dan s predstavnikom oporbe iz Velikog Grđevca. Kazao mi je kako je načelnik općine u Pevecu u Bjelovaru kupio lopatu i grablje i ostavio ih u bunkeru koji nije mogao zatvoriti. Zamisli, načelnik koristi službeni auto da kupuje lopate u Pevecu, kakav je to način! I još mu onda to viri iz bunkera ispred općine cijelo popodne.

A ponekad, oporba se kune, načelnik ode sa službenim autom na vatrogasne zabave i onda se potuče.

U Velikom Grđevcu postoji i Centar Mate Lovraka, najpoznatijeg dječjeg pisca, autora Vlaka u snijegu i romana u kojem nekakva družba pere svoje kvržice. U Centru je smješten vlak iz Vlaka u snijegu, vodenica i slično. Lijep centar u netaknutoj prirodi. Samo što nemaju sanitarni čvor. Jer je predviđen na čestici koja je bila u vlasništvu Poljoprivredne zadruga. Koja je sjebana 90-ih. A ima 70 pravnih nasljednika. I sad se 70 ljudi treba dogovoriti oko zemlje za izgradnju wc-a. Svako ima valjda dovoljno veliku česticu da na njoj pokopa glistu.

Nedavno je Zajednica Mađara ili udruge ili nešto slično, organizirala u vatrogasnom domu u Donjem Daruvaru (do kojeg dođete tako da pratite asfalt sve dok ga ne nestane i onda pičite još 10 kilometara, a ako se izgubite, pitate fazana, prepelicu ili srndaća za direkcije) Večer mađarske nacionalne manjine. Okupili se Hrvati mađarske vjeroispovijesti i pjevali i svirali mađarske pjesme.

A onda je došao ZAMP i naplatio im 900 kuna kazne. Za 900 kuna su ti mađarski bokci oštetili hrvatsku estradu pjevajući mađarske narodne pjesme u vatreogasnom domu u pripizdini donjoj.

A sad se naš ministar iz kukuruza usudio toj mafiji reći da je idiotski da hoteli plaćaju za svaki televizor pretplatu i za svaki radio za ZAMP i za svaku večernju svirku na terasi i bog zna za šta još plaćaju.

Ali, što će se dogoditi ako ostanemo bez hrvatske glazbe i o kojoj to glazbi pričamo? Hoće li Mladen Grdović razbijati manje ferarija? Hoće li Seve ostati bez zdravstvenog? Što će se dogoditi sa Zrinkom Tutićem ili ne daj bože Tončijem Huljićem?

Mislim, ako se možemo riješiti te gamadi na ovakav način, onda jebeš turiste. Hoće li oni doći ili ne, nije bitno. Hrvatska bi u svakom slučaju bila bolja zemlja bez ZAMP-a.

Nedavno je PIP naklada objavila roman Beskućnik, o tipu koji je pet godina živio kao, pogađate, beskućnik. Pomislio sam, naivan kakav jesam, kako ću u romanu saznati zašto je i kako tip postao beskućnik, kako je proveo tih pet godina i kako i zašto je prestao biti beskućnik.

Saznao sam da beskućnici skupljaju flaše i čikove, spavaju u prenoćištima i često nemaju gdje pobjeći od kiše. Autoru je pet godina trebalo da to shvati. Iako je diplomirao Ekonomiju. I da, saznao je da beskućnike rijetko tko zove na kavu, ali i da im političari ne žele pomagati. A ni časne sestre. A ni biskupi. Sve to u samo pet godina. I još je napisao knjigu o tome.

Da skratim muke eventualnom čitatelju, odat ću odgovore na dva pitanja:
Zašto je postao beskućnik - zato što se sjebao. To su jedine informacije koje pruža. Sjebao se. A kako to da je prestao biti beskućnik? Eto, odlučio se vratiti doma. A između toga skupljao je flaše. Na nekih 180 kartica.

A ljudi se žale na roman Nives C.